ODUZIMANJA I DODAVANJA

 

    Tekst "Jevrejin Baruh i Pastijeri", zbog previda koji bi priređivač danas teško mogao da objasni, nije uključen u knjigu Skladište koja je trebalo da obuhvati svu proznu zaostavštinu Danila Kiša. Naknadnim, temeljnim pregledom svakog lista rukopisa, utvrđena je prava priroda ovoga teksta: on sažima u sebi i vidljivo grafički predočava doslovni prevod "trećeg poglavlja inkvizitorskog registra" koje se odnosi na Jevrejina Baruha i sve eliminacije, sve varijante i proširenja uz čiju se pomoć, a na podlozi dokumenta, gradi književno delo - pripovetka "Psi i knjige". Kiš je obavio posao koji nije uradio nijedan kritičar: svoju je sopstvenu pripovetku uporedio sa originalom.

    Razlozi zbog kojih se prihvatio tog posla bili su, po svemu sudeći, sledeći: 1. Kišova mistifikacija iz Napomene "Psi i knjige", po kojoj je on samo translator pomenutog registra, bila je ne samo doslovno shvaćena, već i zloupotrebljavana (videti: Čas anatomije, str. 241-244); 2. njegova tvrdnja iz te iste Napomene da je pripovetka "Grobnica za Borisa Davidoviča" nastala pre otkrića pomenute knjige sa inkvizitorskim registrima (čiju istinitost naknadno potvrđuje i tekst pod naslovom "La part de Dieu" pronađen u zaostavštini i uključen u Skladište, a u kojem su opisane sve igre slučaja povezane s nastankom knjige Grobnica za Borisa Davidoviča), nije nikoga podstakla na razmišljanje o tome kako su mogućne tolike analogije između jednog dokumenta, ako je ovaj samo doslovno preveden, i jedne pripovesti koja je plod fikcije. Analogije, naime, nisu nikoga navele na pomisao o namernom podešavanju, o tome da su u pitanju književne (a ne istorijske) analogije, koje treba da bliskost povesti istaknu i podudarnošću detalja. Jer fascinacija podudarnostima, znao je to Kiš dobro, neće doći samo zbog paradigmatske srodnosti dveju povesti, dveju sudbina, već zbog istovetnosti pojedinosti, onih slučajnosti koje, kada se dogode, bude "metafizičku jezu". Stoga je, imajući očigledno nameru da jednog dana objavi tekst "Jevrejin Baruh i Pastijeri" i tako održi još jedan čas očigledne nastave iz književnosti, načinio i skicu budućih komentara i izdvojio, pod naslovom "Paralelizmi", sve primere doslovnih ponavljanja, variranja tema ili njihovog rasprskavanja u izdvojene slike, ne samo u dvema pomenutim pripovetkama, već još u nekim od "sedam poglavlja jedne zajedničke povesti".

"Jevrejin Baruh i Pastijeri", šesta strana

    Imajući na raspolaganju samo rudimentarna sredstva obeležavanja koja mu je pružala klasična pisaća mašina (Olympia Monica) sve je morao otkucati istim tipom slova. U kosim zagradama nalazi se tekst originala za kojim odmah sledi piščeva varijanta koja je jednom podvučena. Na isti način (jednostrukim podvlačenjem) obeležena su kraća umetanja, dok su sva masivna proširivanja teksta i sve one pojedinosti koje su važne za uspostavljanje analogija u detaljima između pripovetke "Psi i knjige" i "Grobnice za Borisa Davidoviča" podvučeni dvaput. Isti se postupak odnosi i na "Paralelizme".

    U elektronskoj verziji jednostruko podvučen tekst predstavljen je plavom bojom, a dvostruko podvučen crvenom.

M.M.